Kao što imate priliku pročitati u naslovu započinjemo sa jednim ozbiljnim formatom. Ovaj format uključuje donošenje najsvježijih informacija znanstvene zajednice svake od tema koje obrađujemo. Neke od njih biti će na mjesečnoj bazi dok druge nešto manjom brzinom. A sve kako bi uvijek održali kvalitetu.
Jednom mjesečno odabrat ćemo iz svakog područja po jedan rad te kolektivno prokomentirati među edukatorima. To ćemo dakako snimiti za vas i objaviti na platformi. A članovi Full Accessa moći će uživo sudjelovati u snimanju kao i uvijek.
1. Corbin i sur. Host-diet-gut microbiome interactions influence human energy balance: a randomized clinical trial, Published: 31 May 2023, Nature Communications volume 14, Article number: 3161 (2023)
Crijevni mikrobiom prometnuo se kao kontrolni centar za energetsku ravnotežu u organizmu domaćina, svojim utjecajem na korištenje energije iz hrane, na aktivaciju hormona te kroz signaliziranje putem metabolita (svojih “proizvoda”) kao što su kratkolančane masne kiseline (SCFA).
Koristeći “prehranu za poboljšanje mikrobioma” (MBD), osmišljenu za isporuku veće količine prehrambenih supstrata do debelog crijeva i time modulaciju crijevnog mikrobioma, kvantificirani su doprinosi i mikroba i organizma domaćina energetskoj ravnoteži, u kontroliranoj randomiziranoj studiji hranjenja. Intervencija provedena u ovom ispitivanju uključivala je lako probavljivu kontrolnu, standardnu zapadnjačku (WD) te “prehranu za poboljšanje mikrobioma” (MBD).
MBD je maksimalno povećala dostupnost prehrambenih supstrata crijevnom mikrobiomu kroz povećane udjele prehrambenih “pokretača” poput:
- prehrambenih vlakana,
- otpornog/rezistentnog škroba i
- ograničene količine ultra-prerađene hrane.
Hipotezu da bi s konzumacijom MBD nastajala veća fekalna energija (a time i niža metabolička energija u domaćina) zbog veće dostupnosti prehrambenih supstrata za crijevne mikrobe, podržao je matematički model koji je predvidio 110 kcal dodatnog gubitka energije kroz feces (stolicu) u MBD grupi, po konzumiranih 2000 kcal, u usporedbi s WD prehranom.
Možemo zaključiti kako su uloga i učinak mikrobioma definitivno postali parametri koje bi trebali ozbiljno uzimati u obzir u vezi i s našom prehranom i zdravljem. Također, iako 110kcal/dan nije (pre)značajna vrijednost, akumulirano se kroz tjedne/godine može skupiti/ne iskoristiti nezanemariva količina energije, kao i istovremeno osvijestiti koliko je priča o kalorijama kompleksna. I da, čini se sve jasnije kako sama radnja brojanja kalorija (zapravo pokušaji…) razvojem znanosti i razine shvaćanja kompleksnosti procesa gubi na važnosti/značaju/točnosti.
2. Moreno-Cabanas i sur. Effects of chronic metformin treatment on training adaptations in men and women with hyperglycemia: A prospective study. Obesity (Silver Spring). 2022 Jun; 30(6): 1219–1230.
Poveznica: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC9321693/?fbclid=IwAR1ptXWlU82ZwUczzYI8FJbcZuZVwJ9DMyghy_to9FwkRXs2zXSogamVGu4
Tjelovježba i metformin su prve linije terapijskih opcija za liječenje pred-dijabetesa i dijabetesa tipa 2. Unatoč tome, postoje dokazi o interferirajućim, negativnim učincima metformina na inzulinsku senzibilizaciju i poboljšanja kardio-respiratorne kondicije izazvana vježbanjem.
Kronično liječenje metforminom bilo je povezano s prigušenim porastom maksimalnog unosa kisika (VO2MAX) s intenzivnim aerobnim vježbama u osoba s metaboličkim sindromom i hiperglikemijom. Upotreba metformina bila je povezana s oslabljenim poboljšanjima VO2MAX, ali nije utjecala na smanjenje IR natašte uz aerobni trening kod osoba s hiperglikemijom i visokim kardiovaskularnim rizikom (tj. MetS).
Međutim, povezani smanjeni razvoj VO2MAX nije spriječio poboljšanja inzulinske rezistencije natašte izazvana vježbanjem. Iako poboljšanja kondicije mogu biti prigušena kroničnom upotrebom metformina kod ljudi s metaboličkim sindromom, to ne sprječava kliničke prednosti vježbanja u smanjenju inzulinske rezistencije natašte; stoga bi klinička praksa trebala uključivati savjete o vježbanju.
Metformin dakle direktno kompromitira adaptacije na aerobni trening, smanjujući Vo2max parametar kod ljudi, a koji je direktno povezan sa vjerojatnosti dugovječnosti kod ljudi. Ovo je još samo jedna molekula u nizu koja ima odlične rezultate na laboratorijskim miševima po pitanju dugovječnosti, a koja je kontraproduktivna za dugovječnost ljudi, posebice onih pojedinaca bez dijagnosticiranog dijabetesa.
3. Moqri i sur. Biomarkers of aging for the identification and evaluation of longevity interventions. Cell, Volume 186, Issue 18, 31 August 2023, Pages 3758-3775
Biologija starenja kao polje pati od nedostatka konsenzusa o biološkoj prirodi starenja, a različiti znanstvenici koriste izraz “starenje” za označavanje različitih procesa.
Sadašnji znanstveni dokazi sugeriraju da starenje uključuje štetne promjene povezane sa životnim sitlom koje rezultiraju kumulativnim slomom višestrukih fizioloških sustava. Međutim, mehanizmi na kojima se temelje te promjene nisu ujednačeni u vremenu, vrsti stanica, organskim sustavima, pojedincima ili populacijama, već su strogo individualni.
Zbog toga je teško definirati jednu molekulu, metodu ili analizu koja se može generalizirati, a koja mjeri “starenje”, jer ovaj proces uključuje višestruke potencijalno neskladne sustave, kao i gubitak njihove komunikacije i interakcija. Štoviše, na starenje mogu utjecati individualne varijabilnosti, kao što je međudjelovanje genetike, izloženost toksinima i stresu tijekom života i drugi čimbenici poput bolesti.
S obzirom na ove složenosti, predložene su mnoge definicije starenja. Ključno je da višestruki pojmovi biološkog starenja mogu biti valjani za različite aspekte ovog procesa.
Na primjer, definiciju koja se fokusira na gubitak zdravlja povezan sa starenjem mogu koristiti demografi i gerijatri, ali je manje korisna za biologe koji proučavaju osnovne mehanizme koji leže u osnovi starenja.
Slično tome, različiti biomarkeri mogu obuhvatiti različite aspekte starenja, kao što je nedavno predloženo u studijama unakrsne usporedbe koje istražuju višestruke molekularne biomarkere starenja. Ova pitanja naglašavaju potrebu za daljnjim istraživanjem i sustavnom procjenom kako bi se pružio uvid u temeljne mehanizme starenja i njihove odnose s različitim biomarkerima starenja.
U radu su prezentirani trenutno dostupni biološki satovi koji su nužni kao objektivna validacija intervencija po pitanju povećanja šansi za zdravu dugovječnost, i napredne svjetske klinike za dugovječnost poput Chi Longevity koriste 5 različitih biomarkera/satova u svojoj kliničkoj praksi za evaluaciju procesa starenja svojih pacijenata.
4. Cohen i sur. Quantity of Melatonin and CBD in Melatonin Gummies Sold in the US, JAMA. 2023;329(16):1401-1402.
Poveznica: https://jamanetwork.com/journals/jama/article-abstract/2804077?fbclid=IwAR371NPcPKU9xkbN4AVdrtx9c3zEXsu8VKPNUM8JysK01b4CFEwia_GY3IM
Dostupan u različitim oblicima, melatonin je doživio meteorski porast u upotrebi i među odraslima i među djecom, pri čemu US tržište melatonina svjedoči porastu prodaje od nevjerojatnih 150% između 2016. i 2020.
Međutim, izazovi industrije dodataka prehrani u svim državama, uključujući nedostatak kvalitetnog nadzora, potrošače su učinili podložnima na odstupanja u točnosti deklaracija i sigurnosti proizvoda.
U radu se ne ispituje se samo točnost deklaracija dodataka prehrani, već i temeljno pitanje: ispunjava li melatonin svoje “obećanje” o poboljšanoj kvaliteti sna.
Pinealna žlijezda otpušta manje od 0,1 mg melatonina noć, a suplementacija sa samo 0,1-0,3 mg dovoljna je za podizanje koncentracije u plazmi na normalne razine kod zdravih odraslih osoba. Većina pak dodataka melatonina bez recepta sadrži 1 do 20 mg – mnogo više nego što se proizvodi u tijelu.
U ovom istraživanju u 24/25 proizvoda razine melatonina značajno su varirale, u rasponu od 1,3 do 13,1 mg. Značajno je da je stvarni sadržaj znatno odstupao od deklaracija, do nevjerojatnih 347%.
Samo 3 od 25 proizvoda (12%) imala su količine melatonina unutar ±10% od deklarirane količine, što sugerira da je velika većina (22, ili 88%) tih “pomagala za spavanje” bila netočno označena, što je potencijalno dovelo do neželjenih posljedica za potrošače.
Kod svih osim 2 proizvoda nalazilo se više melatonina nego što je navedeno na deklaraciji.
Iako je melatonin poznat po svojoj ulozi u reguliranju spavanja, važno je napomenuti da ne utječe izravno na trajanje sna i NEMAMO jasne znanstvene dokaze da utječe na kvalitetu sna u normalnim okolnostima.
Fokusiranje na prirodne metode za poticanje proizvodnje melatonina, kao što je smanjenje izloženosti umjetnom svjetlu u satima prije spavanja i praćenje cirkadijskog ritma prehranom i drugim životnim navikama, mogao bi biti učinkovitiji i održiviji dugoročni pristup. Ukoliko se i odlučite za suplementaciju, neka doze 100-300mikrograma (koliko tijelo prirodno proizvodi) budu preporučeni izbor.
Pregled napisao glavni edukator za Nutricionizam Human LAB Hub-a.
