Da ponovimo, hipertrofiju može stimulirati aktivna mehanička tenzija koja nastaje koncentričnom kontrakcijom prilikom podizanja opterećenja te pasivna mehanička tenzija do koje dolazi tijekom ekscentrične kontrakcija i tijekom istezanja.
Međutim, kod ekscentrične kontrakcije je prisutna i aktivna mehanička tenzija jer pokušavamo svladati opterećenje, ali to opterećenje je preteško tako da dolazi do izduživanja mišićnog vlakna što uključuje titin i ostale pasivne strukture koji pomažu svladati opterećenje. U toj fazi izduživanja mišića potičemo longitdinalnu hipertrofiju, odnosno dodavanje sarkomera u seriji. U znanstvenoj literaturi se to naziva sarkomerogeneza. S druge strane, kada radimo koncentrične kontrakcije, potičemo transverzalnu ili radijalnu hipertrofiju, odnosno rast mišićnog vlakna u širinu.
Zanimljivo je da longitudinalnu hipertrofiju možemo postići i sa statičkim istezanjem. U studijama gdje su životinjama postavili udove u gips tako da je mišić u izduženoj poziciji, došlo je do sarkomerogeneze, odnosno longitudinalne hipertrofije. Pošto je mišićno vlakno bilo pod pasivnom tenzijom, bez aktivne mišićne kontrakcije i bez aktivacije motoričkih jedinica, došlo je do rasta mišićnog vlakna u duljinu. Taj proces se dešava jako brzo, puno brže nego transverzalna hipertrofija.
Drugi način na koji mišićno vlakno raste u duljinu je prilikom operacije produljenja kostiju. Ove studije su rađene na životinjama, ali vidio sam jednu reportažu kirurga iz Srbije koji koristi ovu metodu s ljudima. Kost se lomi i razmiče te se tako fiksira sa šipkama. Prostor između će se popuniti s novom kosti i tako će kost postati duža. Rezultat toga je i produljenje mišićnog vlakna i cijelog mišića jer su se zapravo polazište i hvatište udaljili. Iako je noga imobilizirana, doći će do longitudinalne hipertrofije mišića.
Na ljudima su također rađene studije o utjecaju statičkog istezanje na hipertrofiju. Kao i u životinjskim studijama, dokazano je da možemo vrlo brzo potaknuti longitudinalnu hipertrofiju pomoću statičkog istezanja. Statičkim istezanjem stvaramo pasivnu mehaničku tenziju koja potiče dodavanje novih sarkomera u seriji. U početku se to dešava jako brzo, kasnije nešto sporije, a ako ne povećavamo razinu istezanja, odnosno opseg pokreta, nećemo dodatno poticati rast mišićnog vlakna u duljinu. U početku će doći do stvaranja novih sarkomera u seriji, ali ako zadržimo istu duljinu mišića, nakon nekoliko treninga ta duljina mišića neće stvoriti jednaku pasivnu mehaničku tenziju, jer sada imamo puno više sarkomera u seriji od početne razine. S obzirom na veći broj sarkomera u seriji, njihova duljina u mirovanju je kraća, i kada mišić istegnemo u „poznatom“ opsegu pokreta, nećemo dovoljno rastegnuti sarkomere i nećemo istegnuti titin. Drugim riječima, nećemo stvoriti pasivnu mehaničku tenziju na titin.
Prema tome, longitudinalna hipertrofija je moguća sve dok možemo stvoriti dovoljnu pasivnu mehaničku tenziju. Dakle, kada postignemo nekakav maksimalni anatomski opseg pokreta, odnosno maksimalno istezanje mišića, nakon te razine nećemo moći više stimulirati longitudinalnu hipertrofiju.
Stoga, uz ekscentrični trening slobodno koristite statičko istezanje s ciljem povećanja duljine mišićnih fascikula, ali ne zaboravite na progressive overload koji u ovom slučaju znači postepeno povećanje opsega pokreta. Prednost istezanje je ta što stvara manji umor za razliku od ekscentričnog treninga.
